Mic, mic? Oink!

Obzirom na najavljene ultra, turbo, i kajjaznam toplotne udare, u nedjelju sam se odlučio premjestiti na rezervni položaj, na Sljeme. Odlučio sam se puno ranije, al nemam neku ideju za uvod pa eto. Inače, ljudi, gore je odlično.

Već nekoliko godina čitam te najave, izvještaje, gledam slike i naprosto je došlo doba da se krug na Sljemenu proba. Prvo samo jedan, a onda ak nam se svidi … Da presečemo, svidlo nam se tak da iduće godine budu tri kruga.

Ovogodišnja četrnajstica bio mi je drugi posjet Medvednici nakon Boroše prije dvije godine. Ruta: Vrh Sljeme (TV-toranj) – Tomislavac – Žensko sedlo – Erberov put – Krumpirište – Srnec – Špilja Medvednica – Horvatovih 500 stuba – Hunjka – Danjka – Puntijarka – Snježna kraljica – Sljemenska kapelica – Činovnička livada – Zadnja stanica žičare – Vrh Sljeme. Mislim, čuo sam skoro za sve od toga, ali … Naravno, to je odmah odredilo osnovni cilj: ne izgubiti se i plan utrke: uvek imati nekog ispred sebe (taj valjda zna :)). Ne znam kak je bilo prije, al staza je bila izvrsno označena, tak da nije bilo šanse da se zagubim.

Na putu za start koristio sam se blagodatima HaŽea i ZETa. Stajanje u busu do Tomislavca s penzić-planinarima. Prijava za trku, bla, bla, bla, …

Start. Lagano krećem i snimam koga ću pratit. Nakon početnog asfalta, odlazimo na makadam, dostižem Amira, čovjek bos trči po tim kamenčićima, ajme, ne znam kak je njemu bilo trčat, ali meni to bilo teško gledat. Uglavnom, pratim maratonce Hećimovića, Stojevića, Ćosića, kaj je sigurno je sigurno. Odjednom se pojavi Ivsha, ajd on bar ima nešto na nogama. Dolazim do oznake 6.km, bacim pogled na sat 29:50, stvarno sam išao lagano. Skrećemo u šumu, pa kaj je ovo, stazičica, em uska, em strma, i samo da se ne poskliznem, i sam da ne zapnem na nekakvi korijen, malo hodam, propuštam brže. Napokon, Špilja Medvednica, Horvataove stube, odma se lakše diše. Volim uzbrdice i volim trčat uzbrdo. Nikad mi nisu neki prevelik problem. Ok, ne možeš uvijek trčat, nekad moraš hodat, ko npr. ovdje, al uvijek se dobro osjećam na njima. Zapreka na stazi, ajmo se provuć ispod, ne da mi se pentrat. Stado krava na paši, ajde bar nisu konji. Na svojim treninzima prije koju godinu znao sam nabasat na krdo posavaca na paši, i kad te pastuh snimi odma po gasu. Ne voli tip da mu se motaš u blizini. Fala bogu da ga je gazda sputal, nemrem baš tak brzo trčat. Opet prepreka, ajmo preko nje. Gle i bodljikava žica. I tako, malo, pomalo počeo se približavati cilju, bilo je dijelova gdje se dalo lijepo potegnuti, pa sam i prestigao neke ljude. Cilj.

Grah, grejpovača, malo bodrenja maratonaca, i idemo doma.

Za kraj, toplo preporučujem utrku. Ne morate trčat maraton, trčite 14-icu ili štafetu, i uživajte.

Prije nego što se posvetimo pobjednicima moramo istaknuti da je Stjepan Puh iz Krapine, rođen 1937. otrčao svoj 13. Sljemenski maraton u vremenu 5:19:23. Čestitamo!

U maratonu pobjeda za Gorana Murića u vremenu 3:22:54, drugo mjesto za Slovenca Matjaža Bukovca s 3:33:45, te treće za Josipa Babića s 3:43:01. Kod maratonki najbrža Veronika Jurišić s 3:45:08 (inače je to četvrto vrijeme ukupno), zatim Tadeja Krušec (Croatia :)) s 04:12:02, te treća Slovenka Maja Peperko s 4:14:24.
Za sve ostale rezultate, linkove na izvještaje, slike, kliknite se kod Sljemenaša.

Oglasi

Napiši odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s